Vrijeme nakon poroda – vratimo pažnju majci

Carski rez danas je postao gotovo uobičajen način poroda.  Mnoge žene doživljavaju ga kao siguran i lakši put do majčinstva, ne razmišljajući pritom koliko oporavak nakon njega može biti složen. I dok se većina pažnje prirodno usmjerava na trenutak dolaska djeteta, što je posve razumljivo, često se zaboravlja da je tijelo majke pritom prošlo kroz ozbiljnu abdominalnu operaciju.

Upravo zato želimo usmjeriti pažnju na majku i na funkcionalne promjene koje se događaju u tijelu nakon carskog, od promjena u mišićima i tkivima do načina na koji se tijelo ponovno prilagođava pokretu. Ovim člankom želimo pomoći majkama da svom tijelu pomognu tijekom oporavka od carskog reza, ali i da mogu prepoznati što je dio prirodnog procesa oporavka, a kada  je tijelu potrebna dodatna stručna podrška. 

Što se događa sa tijelom tijekom carskog reza

Iako se carski rez često opisuje kao rutinski zahvat, on to doista jest samo u tehničkom smislu. U stvarnosti, riječ je o ozbiljnoj operaciji koja, uz sve fiziološke promjene u tijelu majke, unosi dodatni stres zbog same prirode oporavka. 

Tijekom zahvata  kirurg prolazi kroz više slojeva tkiva: kožu, potkožje, fasciju, mišiće i maternicu. Mišići se pritom najčešće ne režu, nego se nježno i pažljivo razmiču kako bi se otvorio prostor za bebu. Nakon poroda, svi se ti slojevi ponovno zatvaraju sloj po sloj, a tijelu je potrebno vrijeme da se ponovno “posloži” i uspostavi svoju prirodnu funkciju.

Nakon poroda očekivane su nuspojave osjećaj zatezanja i utrnulosti u području reza kao i promjene osjeta u trbušnoj stijenci i okolnim tkivima. Sve su to normalne reakcije tijela koje prolazi kroz proces cijeljenja i oporavka od poroda.

Faza ranog oporavka nakon carskog reza

Carski rez može izgledati kao jednostavniji način poroda, ali s fiziološke strane zahtijeva dulji i složeniji oporavak od prirodnog poroda. Istraživanja pokazuju da žene koje su rodile carskim rezom imaju sporiji povrat elastičnosti i mišićne funkcije trbušne stijenke u odnosu na one koje su rodile vaginalno (Kendall i sur., PLOS One, 2017).

U prvim danima nakon operacije najvažnije je tijelu omogućiti postupno i kontrolirano vraćanje pokretu kroz lagane, funkcionalne aktivnosti. Promjene položaja, kratke šetnje i svjesno, mirno disanje dobar su početak koji potiče cirkulaciju, ubrzava oporavak i smanjuje rizik od ukočenosti. Bol se obično smanjuje iz tjedna u tjedan, a ožiljak zarasta u razdoblju od šest do osam tjedana.  

Iako se većina funkcije vraća tijekom prvih šest mjeseci, kod dijela žena i dalje može postoji smanjena aktivacija dubljih mišića trupa, što može utjecati na osjećaj stabilnosti u tijelu ili nepravilno držanje, a u određenim slučajevima javlja se bol.   Zato je važno, kada je rana potpuno zarasla, započeti s nježnom mobilizacijom ožiljka. Time se poboljšava međuslojno klizanje fascije i vraća njena sposobnost prijenosa sile kroz trup, što omogućuje kvalitetniju aktivaciju mišića i smanjuje osjećaj zatezanja ili nelagode.

Nastavak oporavka– povezivanje trbuha i zdjelice

Nakon što rana zaraste i tkiva ponovno postanu pokretljiva, oporavak se postupno usmjerava prema funkciji. To primarno znači ponovno usklađivanje rada mišića trbuha i zdjelice.  Dijafragmalno, kontrolirano disanje predstavlja početnu fazu funkcionalne stabilizacije trupa – ono omogućuje učinkovit prijenos sila između trbušne stijenke i zdjeličnog dna te postavlja osnovu za aktivaciju dubokih mišića trupa. Zatim se uvode blage, precizno kontrolirane aktivacije mišića trbušnog zida kroz jednostavne obrasce pokreta.

U praksi to možete postići na način da zauzmete udoban ležeći položaj na leđima, sa savijenim koljenima i stopalima oslonjenima na podlogu. Jedan dlan položite na donji dio trbuha, drugi na prsnu kost i usmjerite pažnju na disanje – pri udahu dopustite da se trbušna stijenka zajedno sa prsnim košom širi ravnomjerno u svim smjerovima, a pri izdahu lagano se povlači prema unutra, bez naprezanja.

Ova jednostavna vježba pomaže ponovno uskladiti rad dijafragme, trbušnih mišića i zdjeličnog dna te stvara stabilnu osnovu za daljnji oporavak i sigurno uključivanje u složenije pokrete.

Kada ožiljak od carskog reza postaje problem

Nakon što se rana zatvori i tijelo počne vraćati funkciju, oporavak od carskog reza još nije završen. Ispod površine kože i dalje se odvijaju promjene u mišićima, tkivima i živčanom sustavu. 

Jedna od češćih posljedica poroda je dijastaza – razdvajanje trbušnih mišića koje može utjecati na stabilnost trupa, držanje i izgled trbuha. Također, tkiva u području ožiljka mogu biti čvršća ili osjetljivija nego prije, a ponekad se stvaraju i adhezije – male „priraslice“ koje mogu ograničiti pokret i uzrokovati osjećaj zatezanja ili nelagode. Takve promjene ne bi trebalo ignorirati. 

Iako se čine bezazlenima, ograničena pokretljivost tkiva ili nelagoda u području ožiljka mogu dugoročno utjecati na posturu, disanje i funkciju mišića trupa. Kada tkiva „ne klize“ slobodno, tijelo kompenzira pokret na drugim mjestima, što s vremenom može dovesti do bolova u leđima, zdjelici ili kukovima. U tim slučajevima vrlo često je riječ o pretjeranoj zaštiti operirane regije od strane živčanog sustava.

Kako pravilno oporaviti trbuh i ožiljak nakon carskog reza

Svaki ožiljak od carskog reza nakon 12 tjedana od operacije zahtijeva rehabilitaciju. Naš pristup u Motion Labu temelji se na razumijevanju kako tijelo funkcionira nakon carskog reza – što se događa s mišićima, tkivima i živčanim sustavom te kako se sve te strukture ponovno usklađuju u pokretu. Umjesto da se usmjeravamo samo na ožiljak, promatramo tijelo kao cjelinu: kako dišete, kako se krećete i gdje tijelo „štiti” određene dijelove.

Zato obrada ožiljka od strane stručnjaka može biti važan prvi korak, ne samo da omekšava tkivo, već i pomaže mozgu da ponovno “osjeti” taj dio tijela. Zatim kroz precizne manualne tehnike, vježbe i funkcionalnu neuro terapiju potičemo živčani sustav da smanji preosjetljivost i ponovno uspostavi normalne obrasce pokreta. Kada se to dogodi, tijelo se kreće slobodnije, napetost popušta, a svakodnevne aktivnosti – od ustajanja do podizanja djeteta – postaju prirodne i bez boli.

Oporavak tada nije samo vraćanje na staro, nego stvaranje stabilne i funkcionalne osnove za godine majčinstva koje dolaze.